Roboti koji rastu, popravljaju se i uče da prežive – tako izgleda sledeći korak u evoluciji veštačke inteligencije. Umesto što roboti ostaju „zatvoreni sistemi“ bez kapaciteta za fizičke promene, istraživači sa Univerziteta Kolumbija sada su demonstrirali prve mašine koje mogu apsorbovati delove iz svoje okoline – pa čak i od drugih robota – kako bi rasle, popravljale se i postajale efikasnije.
Prva forma robotizovanog metabolizma
Nazvana „Robot Metabolism“, ova tehnologija koristi jednostavne Truss Link module – štapiće sa slobodnim magnetnim konektorima inspirisane Geomag igračkama. Ovi moduli se mogu povezivati pod različitim uglovima, praveći 2D i 3D strukture koje se zatim samostalno unapređuju.
U jednoj demonstraciji, robot u obliku tetraedra integrisao je dodatni modul kao „štap za hodanje“ i povećao brzinu kretanja nizbrdo za više od 66.5%.
Od evolucije softvera ka evoluciji hardvera
I dok AI napreduje kroz mašinsko učenje, tela robota su do sada ostajala rigidna i nepromenljiva. Profesor Hod Lipson objašnjava da prava autonomija nije samo u procesuiranju informacija, već i u fizičkoj održivosti mašina – mogućnosti da se rastave, sastave, zaleče i evoluiraju.
Ova filozofija je direktno inspirisana prirodom: biološki organizmi se razvijaju iz modularnih jedinica, poput aminokiselina. Sada i roboti počinju da funkcionišu po istom principu – stvarajući novu dimenziju fizičke AI autonomije.
Budućnost robot-ekosistema
Zamislite svet u kome roboti ne čekaju servisera, već sami održavaju sebe, menjaju formu kada naiđu na prepreku, i koriste delove drugih robota u hitnim situacijama. Ova tehnologija bi mogla da nađe svoju primenu u spašavanju ljudi nakon katastrofa, istraživanju svemira, ili u stvaranju samoodrživih robotizovanih kolonija.
Istraživači naglašavaju da, iako koncept može podsećati na mračne sci-fi scenarije, prava svrha je da oslobodimo ljude potrebe da stalno popravljaju robote. Umesto toga, mašine budućnosti će naučiti da prežive kao „sav normalan svet“. . .




