Čim je stigao na test, postavilo se pitanje da li Poco X6 Pro 5G opravdava čuveni Best-Buy atribut koji svi vezujemo za Poco brend i da li donosi vrhunski hardver u cenovnoj kategoriji od nekih 350 evra. Trenutno postoji dosta konkurentskih modela u sličnoj cenovnoj kategoriji poput Samsungovih A35 i A55 modela, Redmi Note 13 serije, Honor Magic 6 Lite, Realme 12 Pro serije itd.
I dok se neki bave brigom o ekologiji i zaštiti životne sredine, Xiaomi brine o tome da korisnici kupovinom telefona dobiju sve što im je neophodno, pa tako u kutiji pored iglice i kabla, dobijate i punjač od 67 wati koji ovaj telefon od 0 do 100 napuni za nekih 46 minuta, ali i istu onu crno-sivu silikonsku masku koju smo videli i na Redmi Note 13 modelima.
Ciljna grupa Poco telefona su oduvek bili svi oni kojima je u fokusu ono što je ispod haube, dok su dizajn i šasija tek u nekom trećem, četvrtom planu, pa tako imamo jedno ne baš toliko kreativno rešenje sa zadnje strane, gde je sistem kamera izvojen na zasebnom grebenu i bukvalno spakovan u ringla formaciju. Na sve to u kombinaciji sa plastičnom poleđinom u ovoj zatvorski sivoj boji, telefon izgleda kao da je još uvek u nekoj BETA-Render fazi i da tek trebamo da vidimo finalni proizvod.
Okvir telefona je takođe izrađen od plastike, imamo ravne ivice koje se sve više ustaljuju i postaju trend u mobilnoj industriji, što nam se sviđa jer doprinose eleganciji i znatno poboljašavaju sigurnost prilikom držanja telefona. Takođe, završna obrada je na odličnom nivou, pa će telefon u ruci pružati baš dobar osećaj prilikom korišćenja i jako lepa stvar je što imamo i IP54 sertifikat otpornosti na prašinu i prskanje vodom. Raspored tastera i konektora na ovom telefonu je poprilično standardan, s izuzetkom da na vrhu imamo IR blaster, što je i uobičajeno kod ovog proizvođača, dok s druge strane 3.5mm konektora za slušalice nema.
Na raspolaganju su svi mogući tipovi konekcija uključujući Wifi 6 i NFC za beskontaktno plaćenje, a tu i podrška za 5G mrežu, koje još uvek u ekonomskom tigru nema, pa ne znam koliko vam je ovaj podatak zapravo značajan, dok što se tiče SIM kartica, telefon prima dve Nano-SIM kartice, bez mogućnosti instalaciju MicroSD kartice, pa obratite pažnju koju verziju ćete odabrati prilikom kupovine, ali tome ćemo nešto kasnije.
Zvučnici ovog telefona dolaze u stereo formaciji, s tim da ulogu sekundarnog zvučnika igraju i otvor sa gornje strane i slušalica, što je po meni dosta bolje rešenje jer doprinosi tome da je zvuk je dosta ujednačen, ali ovde je ipak primetan je malo veći akcenat na glavnom zvučniku. Kvalitet zvuka je poprilično standardan za ovu klasu telefona, bez preterano izaženog basa, sa izbalansiranim visokim i srednjim spektrom tonovima, dok je glasnoća na baš dobrom nivou.
Što se tiče biometrijskih zaštita, imamo mogućnost za otključavanje putem lica koje radi poprilično dobro, a tu je i čitač otisaka prsta koji je ugrađen ispod ekrana i moram da napomenem da je ovo verovatno najbrži čitač otisaka prsta koji sam video u ovoj klasi uređaja.
Ekran dolazi sa dijagonalom od 6.67 inča i gotovo da zauzima kompletnu površinu prednje strane zahvaljujući jako tankim ivicama. Radi se o AMOLED display-u rezolucije 1.5K, tačnije 1220 x 2712 piksela, sa osvežavanjem od 120Hz i porškom za Dolby Vision i HDR10+ prikaz. Reprodukcija boja, oštrina i sam prikaz su na odličnom nivou, i da budem iskren nisam očekivao ovoliko za cenu od 320 evra. Osvetljenje ovog ekrana deklarisano je na 1800 niti i nažalost ovu brojku trenutno nemamo kako izmerimo, ali ono što mogu da vam kažem je da sam ekran bez problema video na direktnom suncu čak noseći i naočare za sunce. Tu je i ona delimična Always On Display opcija koja nažalost traje samo 10 sekundi i ne vidim razlog zašto Xiaomi ovo forsira na jeftinjim modelima. Sam ekran je presvučen Gorilla Glass 5 staklom, što je OK, ali kod konkurenata smo već imali prilike da za ovaj novac viđamo i Victus stakla.
Na hardverskom planu, srce ovog telefona čini MediaTek Dimensity 8300 Ultra čipset, izrađen 4nm arhitekturi, koji bi po nekim testovima trebao biti duplo jači od Dimensity 7200 Ultra koji je ugrađen u Redmi Note 13 Pro Plus i telefon će vam pružiti dosta fluidno iskustvo posebno u gamingu. Imamo kombinaciju četri brza Cortex A715 i četri štedljiva A510 jezgra, s tim da su brža jezgra u formaciji 1+3 gde jedno jezgro radi na 50MHz višoj frekvenciji u odnosu na ostale, što će doprinosi single-core performansama, dok ni same multicore performance ni malo ne manjkaju. U standardnim operacijama sve je radilo baš kako treba, i za nekih 20ak dana testiranja nisam naišao ni na kakav problem, dok u gejmingu zahvaljujući šestojezgarnom Mali G615-MC6 čipu takođe nisam nailazio ni na kakve probleme, gde čak i prezahtevni Genshin Impact radi poprilično dobro.
Naš model dolazi u najjačoj kombinaciji sa 12GB Ram-a i 512GB prostora za podatke i u pitanju je UFS 4.0 memorija, baš kao ona koja je ugrađena u S24 Ultra na primer, a verzije kreću od 8GB RAMa I 256GB rom-a gde baš ta najjeftinija verzija košta 320 evra, dok najjača verzija košta svega nekih 40ak evra više, pa bih vam toplo savetovao da odete na skuolju varijantu, čisto zarad sigurnosti za budućnost.
Što se tiče sintetičkih testova, Poco X6 Pro se očekivano popeo na vrh liste u odnosu na modele iz srednjeg segmenta, gde u odnosu na neke modele vidimo i po duplo veću razliku u korist modela sa testa. Procesorski testovi su obavaljeni u Geekbench-u 6, dok su grafički testovi rađeni sa 3D mark Wildlife Extreme Ultimate testom.
Unazad godinama u svim recenzijama Xiaomi telefona sam kao papagaj spominjao kako je njihova najslabija karika bio MIUI interfejs koji je uvek delovao nekako nedovršeno, dolazio je sa dosta bloatware-a i reklamama na svakom uglu. I onda se pojavio Xiaomi HyperOS koji je trebao ispavi sve one nedostatke na koje dosta recenzenata i korisnika ukazivalo godinama, pa smo smo se svi ponadali kako ćemo dobiti nešto novo i neočekivano. Ipak očekivanja su možda bila prevelika i HyperOS sa Androidom 14 zaista jeste doneo dosta novih stvari, ali sam interfejs iako je moderniji i dalje dosta podseća na stari MIUI, neke stvari su i dalje po malo neogranizovane i nažalost i dalje imamo dosta bespotrebnih preistaliranih aplikacija. Alii na svu sreću reklame skoro da nigde nisam sreo, što je realno i bio jedan od većih problema MIUI-a i da bude da sve kudim, ima tu dosta dobrih stvari poput ovih Wallpaper-a povezanih sa always on displayom i novih ikonica u kontrolnom centru. Verujem da je ovo dobar put kojim je Xiaomi krenuo i da će polako iz nadogradnje u nadogradnju HyperOs biti sve bolji i bolji, jer treba vremena da se i same aplikacije prilagode novom sistemu, zato što, na primer, YouTube moze da radi samo u 60Hz.
Što se tiče baterije, ona dolazi sa kapacitetom od 5000mAh i bez problema će vam pružiti između dan i po do dva autonomije, ali ukoliko gaming predstavlja većinski deo vaše upotrebe, ne očekujte višednevnu autonomiju. Svakako, punjač snage 67W koji dolazi u paketu će ovaj telefon za samo 45 minuta spremiti za dan i po utotrebe.
Poco X6 Pro dolazi sa, za ovu klasu standardnim, triple kamera sistemom koji kombinuje glavnu, širokougaonu i makro kameru. Glavni sensor dolazi sa rezolucijom od 64MPx, otvorom blende od čak f/1.7 i optičkom stabilizacijom. U pitanju je OmniVision OV64B i fotografije koje pravi u dnevnim uslovima su zaista dobre, dolaze sa dosta detalja, dobrim dimamičkim rasponom i širokom paletom boja s tim da boje na fotografiji po nekad znaju da odu malo više u topliji spektar, standardno za Xiaomi, ali verujem da većina korisnika to neće ni primetiti. Mod fotografisanja u 64MP donosi nešto više detalja nego u standardnom 16MPx modu koji cetri piksela sabija u jedan, ali svakako ne dovoljno da bih Vam savetovao da non-stop koristite ovaj režim.
Širokougaona kamera dolazi sa rezolucijom od 8MP i otvorom blende od f/2.2, dok makro kamera dolazi sa rezolucijom od 2MP i kao na većini telefona ove klase, ona je tu reda radi, čisto da se može reći da telefon ima tri kamere, dok relano ima dve i po.
Kada je reč o selfijima, prednja kamera dolazi sa rezolucijom od 16MP i otvorom blende od f/2.4 i fotografije koje pravi u dnevnim uslovima su vrlo dobre, sa solidnim dinamičkim rasponom i širokom paletom boja. Količina detalja na variraće od fotografije do fotografije, najviše zaviseći od toga koliko vam je ruka mirna. Noću fotografije su takođe baš okej, s tim da vam ovde ruka mora biti još mirnija kako biste dobili više detalja.
Sve primere fotografija možete videti u video recenziji na YouTube kanalu.
Poco X6 Pro je na našem testu opravdao filozofiju kompanije Xiaomi vezanu za Poco modele. U svoju klasu donosi čipset koji je dosta ispred konkurentskih modela, vrlo dobar ekran, bržu internu memoriju i kompletniji sistem kamera u odnosu na trenutne konkurente. Ukoliko vam ne baš sjani dizajn i plastično kućište ne smetaju, ja bih vam toplo savetovao da se pre odlučite za ovaj telefon u odnosu na Redmi Note 13 Pro modele koji mu predstavljaju direktnu konkurenciju. Što se tiče Redmi Note 13 Pro+ telefona, on ima neke neke naprednije stvari poput zakrivljenog ekrana, 120W punjenja, staklene poleđine i IP68 sertifikata što je i očekivano za 50ak evra veću cenu, ali ukoliko vam to nije toliko bitno, razmotrite Poco X6 Pro 5G.
O tome da li je ovaj telefon ovogodišnji BEST-BUY za ovu cenovnu kategoriju, je možda još uvek rano pričati, jer je tek mart, ali kako smo ove godine već testirali nekoliko modela baš slične cenovne kategorije, odlučili smo da ovom telefonu dodelimo Štreberi BEST-BUY priznanje, pa ako se u toku godine situacija na tržištu promeni, obavestićemo vas o tome. A ukoliko se još uvek dvoumite, na YouTube kanalu imate plejlistu sa moblinim telefonima pa bacite pogled na recenzije modela koje smo ove godine testirali.
Video recenziju možete pogledati na našem YouTube kanalu:
Odlično objašnjene sve prednosti i mane! Ovo će verovatno biti moj novi telefon!
Pozdrav, samo nastavite!